Mnoge planine po Bugarskoj, Srbiji, Crnoj Gori, BiH i Francuskoj pamte jedino Snowmania Pro Team.
Prvo balkansko helikoptersko skijanje, mnogi extreme sportovi... OPSIRNIJE
Na Kopaoniku je od 18-23.08.2009. odrzano otvoreno prvenstvo Srbije u Paraglajdingu "Raska 2009"
Prisustvovali smo!
Stalne promene pravca duvanja vetra svako jutro nas je ostavljalo u neizvesnosti gde cemo tog dana ici da letimo. Do samog ulaska u vozila se nista nije znalo. Naime, na Kopaoniku smo merili i pratili vremenske prilike i na osnovu tih pokazatelja birali stranu sa koje cemo leteti. Ipak nam je vreme bilo prilicno naklonjeno i nije moralo previse da se rizikuje.
Svaki dan je bio dan za megdan!
Trebalo je pokazati svoje kvalitete, uporediti se sa drugima a dosli su mnogi sa samog paraglajding vrha iz celog sveta.
Prvog dana nas je organizator raznim vojnim vozilima dovezao do mesta Kokorovac. Tu iznad Josanicke Banje smo se upoznavali. Cast nam je bila da upoznamo i dve letacice iz Japana. Saznajemo da je jedna od njih - Keiko i u ovoj disciplini je najbolja na svetu.
Respect!
Druga je i akro piot i neko ko takodje ide na sam svetski paraglajding vrh. Ona je Seiko.
Opet Respect!
Ubrzo saznajemo da ce ovaj dan biti trenazni i svi zadovoljno krecemo u nebo. Leteo sam jedno 30tak puna u drustvu naseg najboljeg pilota Zorana Petrovica Gugija. Sada mi poznati veteran Micko nudi da zajedno letimo.
Sa zadovoljstvom!
Krenuli smo malo teze, mislio sam da cemo pasti tj da necemo uzleteti jer sam ja u jednom momentu poceo da "trazim zeca" ili sto bi se u neparaglajderskom zargonu reklo - skoro poljubio licem zemlju.
Ali uspelo je.
Ja sam navikao sa Gugijem da vicem dok letim. Ovog puta samo malo sam vikao, cisto da nebi Micka prepao. Moje iskustvo u extremnim sportovima mi je pomoglo da paraglajding gledam kao relax sport. Razmisljao sam da li u letu da malo odspavam.
Salim se naravno!
Nisam spavao, snimao sam i divio sa prelepom danu i Josanickoj Banji iz pticije perspektive. Ona je jedio odatle lepa a izgleda da ima savremen i veliki hotel.
I ima, ali nikad nije docekao otvaranje, pokrali su sav iventar pre tog momenta.
Nakon jedno 20tak minuta uspevamo da se vratimo i nadletimo poziciju sa koje smo krenuli.
I tako do cilja koji smo sami odredili - poljance blizu puta. Ubrzo su mnogi sleteli za nama.
Adrenalin uzavreo pa sledi vika, prozivka tj blize upoznavanje.
Navece smo bili na zajednickoj veceri. Posto nisam bio gladan kao ni Dzomba iz Zurnala i Nikola sa Pinka otisli smu u "Exit" gde sam odrastao!
Drugog dana opet start Kokorovac, vetar je danas slabiji ali termika veoma tanka pa sonde uredno cure. Nakon dugog odmeravanja postavljen je zadatak za trku do cilja u Novom Pazaru u duzini od 56 km.
Cekalo se na ovaranje poletista, da bi na kraju zadatak bio skracen izbacivanjem jedne tesko uhvatljive okretne tacke na 47 km. Na kraju dva pilota stizu na cilj a 31 ispod minimalne distance.
Pobedjuje Keiko JPN.
Nikolu sa Pinka ubedjujemo i on polece takodje sa Mickom. Nakon leta, sa cilja me nazvao i rekao - Kupujem glajder!
Laze!
Zurka u Mozzartu i pivo za 60 din. Nisam hteo u Exit ( dzaba popust ) jer atmosfera obecava. Lep mix - SRB, BIH, POL, HUN i pomenute iz JPN, koje su svima egzoticne pa letaci oko njih samo lete.
Nista cudno - Letacki sport!
Naredni dan smo otisli na Orlove stene, nedaleko os Srebrnca.
Moj prijatelj Dzomba bi da leti. Neka i treba!
Opet prelep dan koji smo iskoristili za valjanje po travi i gledanje u nebo. Oko 50tak glajderista nam je povremeno pravilo hlad jer su zaista dobili dobru visinu. Odose za Novi Pazar.
I tako dan za danom slicne lepe stvari, samo su se smenjivali pobednici. Istakli su se Vlajko, Pedja i Dudic od SRB a pored onih japanki i Poljak Bartosz i Madjar Laszlo.
Vise informacija tesko da cete negde dobiti pa se nadajte da cete ovde jos nesto procitati. Jedan od organizatora - Marko je jos na Kopu pa ce detalje na zvanican sajt staviti kad se bude...
Finalni rezultati su -
1. Bacanin Vladimir SRB
2. Hiraki Keiko JPN
3. Neskovic Predrag SRB