PRVO HELIKOPTERSKO SKIJANJE NA BALKANU
Za 6 godina postojanja ,,snowmania pro team“ osvojila je i skijala sa mnogih litica u SCG [Prokletije,Komovi,Kopaonik,Bjelasica..] i van- Alpi i jedini do sada sa krova Balkana- Musala Bugarska. O novom poduhvatu, kao osnivac ,,snowmaniae”, dugo sam razmišljao. Na jednom skijanju, novi clan tima ponudio mi je svoj licni helikopter i ideja je sinula -prvi helio-ski na Balkanu.
Obavešteno je 12 najboljih u SCG, inace standardnih clanova snowmanie. Pocelo je da se prica...kuva ...išcekuje...
Za pohod je odabran maj mesec i Crna Gora jer smo u to vreme bili svi utrenirani posle više od 3 meseca skijanja, a i najopasnije lavine su prošle.
Vlasnik helikoptera Mile Dragic, obezbedio je kerozin, kompletnu opremu...
Konferencija za štampu je prošla i krenuli smo sutradan, 9. maja.
Mi, Beogradjani, za sat vremena smo helikopterom stigli do Bijelog Polja, a ostali iz drugih gradova su naknadno pristizali. Pohod je zamišljen kao multidisciplinarna akcija skijaša, snowbordera, wind-surfera i paraglajderista koji ce promovisati extremni sport u divljim i ujedno najlepšim regijama zemlje.
Krenuli smo pre svitanja iz hotela „Durmitor“ i ceo tim je džipovima prebacen do prve planine - Komovi. Ova lepotica nalazi se na istoku Crne Gore i fascinantna je, pusta...
Pastiri još nisu bili izašli u katune, tako da smo sami probijali put kroz sneg i uživali u prelepim Komovima. Helikopter je podigao prvu cetvoricu na vrh. Pilot Mile Minic je u letelici pored sebe imao
Nebojšu Mitrovica - najboljeg skijaša u državi, Mileta Dragica, biznismena i ski-extremistu i Zorana Petrovica-Gugija, ex- prvaka Balkana u paraglajdingu. Na samom pocetku, pri visini od oko 2400 mnv zbog preopterecenja Gazelu je nemoguce bilo prizemljiti pa je posada morala da iskace. Uz božiju pomoc, sve je prošlo bez posledica.
Sledeceg dana, naš profesionalni vodic Milutin Rudakovic Kepa odlucio je da skijamo po kuluarima Maganika i Sinjajevine u centralnoj CG. Za to je bilo potrebno pesice proci 9 km kanjona reke Mrtvice. Ova reka postoji jedino u vreme kad se snegovi tope i mi smo imali prilike da u prolazu uživamo u najlepšim prizorima koje smo u životu videli. Zelene bujice divljale su kanjonom koji je svega nekoliko metara niži od kanjona Tare, pa verovatno iz tog razloga ne skrece na sebe pažnju javnosti.
Inace, vojska je davnih 80-tih na sredini same litice napravila usek za prolaz ljudi u dužini od 3 km.
Kao u filmu o Indijani Džons, na kraju kanjona je skoro pusto selo kome je ovaj put jedini prilaz, tako da njim skoro niko i ne prolazi. Nama je trebalo 7 sati iscrpljujuceg hoda zbog mnogih prepreka: lavina, gaženja nabujale reke…
Izlazak iz kanjona kojim niko nije odavno prošao, seljane je zacudio. Preko 3 meseca ovde nema struje zbog nanosa snega koji su bili visoki i do 6 metara. Odlucili smo da zbog prevelikog umora ne skijamo, vec da samo letimo glajderom. Seljani su ovu letilicu prvi put videli i nazivali su je-zmaj.
Helikopter je povratak u hotel našeg domacina, Mila Vukovica, ucinio jednostavnim.
Naredni dan je bio ponovni skijaški izazov. Bjelasica, u severnoj CG, bila je veoma teška za planinarsko osvajanje zbog klizavih litica. Nakon dolaska do Crnog vrha, posle napornog pešacenja, uživali smo u umecu našeg najboljeg windsurfera - Miljana Boškovica. Olujni vetar je prijao njegovom zmaju ali ne i helikopteru, pa smo do vrha morali polualpinisticki. Nova strmina sa puno prirodnih skokova najviše je prijala Vladi Mandicu, koji je izvodio salta i okrete jer je zbog toga i jedini naš ski-predstavnik na extreme takmicenjima u Evropi. Nikola Cetkovic, višegodišnji šampion SCG u snowboardu ovde je postigao svoj brzinski rekord. Bilo je ponovo žestoko i opasno. Vladan Komatovic ipak je doživeo pad i povredu arkade. Kao ozbiljan tim, imali smo i pratnju lekara, Nebojše Stojanovica, koji u ovakvim slucajevima jedini može da pride povredenom. Sve se završilo na najbolji moguci nacin.
Nakon Bjelasice, Nebojšu Janicijevica, vrhunskog freeridera, helikopterom smo hitno prebacili u Podgoricu na vencanje, za koje je obecao da ce doci na vreme i bez povreda.
.


Helikopter se više puta vratio po ostale i svi smo ubrzo bili na 2485 mnv. Adrenalin u nama je insistirao da odmah krenemo niz litice koje su bile najekstremnije od svih koje smo imali prilike da do tada i vidimo. Strah od lavine je bio ogroman jer smo bili svesni da ako neko od nas pogreši, sunovratio bi se niz liticu od oko 1500 metara i niko ne bi ni mogao da mu pomogne. Nismo smeli o tome da razmišljamo i odmah smo krenuli na skijama, snowboardu i sa paraglajderom u isto vreme. Sneg je kroz zone bio razlicitog kvaliteta. Sve je išlo perfektno i vrištali smo u vožnji od oduševljenja. Manje stene bez snega smo preskakali, vece zaobilazili. Gugi nas je posmatrao iz vazduha i uživao na visini vecoj od samog vrha, tako da je dosegao do 2950 mnv što je od tad u paraglajdingu visinski rekord u CG.
Ja [Predrag Ducic] jedini sam pao i posle nekoliko ,,salta“ srecom sam se zaustavio bez povreda.
U podnožju smo se sakupili, grlili... Nije malo za prvi dan - najveci extrem u SCG.











U ovoj akciji su ucestvovali -
- Predrag Ducic Djeta, freerider,
- Zoran Petrovic Gugi, Ex prvak balkana u paraglajdingu,
- Nebojsa Mitrovic, visegodisnji prvak Srbije u skijanju, ISIA Demo…
- Miljan Boskovic, najbolji freestyle snowboarder u SCG, Kiteboarder,
- Milutin Rudakovic Kepa, profesionalni vodic, speleolog, skiper,
- Vladan Komatovic najextremniji skijas u SCG,
- Nikola Cetkovic, visegodisnji snowboard sampion,
- Mile Dragic ski freerider,
- Vlada Mandic jedini zvanicni SCG predstavnik u extreme skijanju,
- Nebojsa Stojanovic, ucitelj skijanja, medicinski nadzor,
- Milo Vukovic, planinar, vodic,
- Nebojsa Janicijevic, freerider,
Mnoge planine po Bugarskoj, Srbiji, Crnoj Gori, BiH i Francuskoj pamte jedino Snowmania Pro Team.
Prvo balkansko helikoptersko skijanje, mnogi extreme sportovi... OPSIRNIJE