Mnoge planine po Bugarskoj, Srbiji, Crnoj Gori, BiH i Francuskoj pamte jedino Snowmania Pro Team.
Prvo balkansko helikoptersko skijanje, mnogi extreme sportovi... OPSIRNIJE
Ovo je pismo koje vam oduzeti malo vremna ali od pocetka morate znati da ono sto je za vas malo za mene je mnogo.
Moje ime je Mirjana imam 31 godinu I imam leukemiju.Udata sam I majka blizanaca Velimira I Vukasina koji sada imaju cetiri godine.Samo cetiri godine a ja vec osam meseci vise nisam sa njima nego sto jesam.
Sada cu vam reci kako je biti bolestan,kako je bodridi sebe I sve strahove gurati pod tepih.Sada cu vam reci kako je kada mislis da je sve gotovo a ustvari tek pocinje.
Kada sam se razbolela imala sam simptome kao I milioni ljudi na ovoj planeti,umorna malo iscrpljjena ali buduci da su moja dva decaka I vise nego aktivni mislila sam da je to kao I svakodnevne obaveze uzrok mom umoru. Ali ne. Vest o leukemiji sam primila koliko toliko mirno spremna da pretrpim sve sto se istrpeti moze samo da ozdravim,da zivim. Moja porodica,muz I prijatelji su podrska da bolju ne mogu zamisliti.
Bogu hvala na divnim doktorima I med.setrama na 2 odeljenju hematologije jer bez njih ja ni sada ovde ne bi bila. Divne sestre koje vam bezmalo postanu kao rod rodjeni, vadile su I mene I ostale iz kriza koje normalno nailaze. A bilo je svega. Od jake hemoterapije opala je kosa,bilo je mucnina,visokih temperature cega sve ne. Postojali su trenutci kada sam se pitala da li cu se muciti ovoliko a onda ne uspeti I to me plasilo. Ali vera I snaga su se uvek vracali. Bila sam dezurni pozitivac u bolnici. Onda sam zavrsila lecenje, dosla kuci svojoj deci I cekala rezultate za mesec dana. Osecala sam se odlicno,ponovo pravila planove za more I sve ono sto svi rade svakoga dana
A onda sok. Bolest je I dalje tu,nije odreagovala na lecenje I sada krecu nove terapije, jos teze a onda transplantacija kostane srzi. Nazalost jos nesto ne ide na moju ruku,sestra mi ne moze biti davaoc. Kako mi je bilo ne moze se opisati,obuzela me je tuga,osecaj izdaje jer ja sam verovala ,ja sam bila pozitivna.
Dani,skoro sati su u pitanju bili za odluku kako I sta dalje. I otsla sam u Nemacku U Flensburg, klinika sa vrlo velikim procentom uspesnosti. Transplantacija I lecenje kostaju oko 180 000 eura. Mi nemamo taj novac odn.imamo jedan mali deo ali verujem da mi je dato da zivim I svi ljudi koji dolaze,prijatelji familija I pomazu,donose novac,to mi govori da sam u pravu. I opet se vraca snaga I vera.
NE ODUSTAJEM,JER ZIVOT NEMA REPRIZU!
Molim vas da I vi za mene odvojite pomoc,svako u skladu sa svojim mogucnostima.
Jer ja samo zelim da malo,zelim da ostanem medju vama-Zelim da zivim! Zelim I dalje da budem majka,cerka,sestra,supruga,tetka. Zelim da ih gledam kako rastu,da ih naucim da u zivotu ne treba puno za srecu,da vidim kako rastu u dobre ljude.
Šaljem Vam brojeve računa, otvorenih za ove svrhe na moje ime, kod Vojvodjanske banke:
Dinarski355000000553253596
Devizni ( javite se na ercegmil@gmail.com za informacije ) RS35355000320010813187